Merengue je narodni ples Dominikanske Republike široko rasprostranjen i od mnogih smatran nacionalnim plesom. Porijeklo merengea je još uvijek upitno. Postoji nekoliko teorija, a jedna od njih kaže da je kubansko.

Od 1838. do 1849. kubanski ples zvan urpa ili upa habanera kruži Karibima i udomaćuje se u Puerto Ricu. Od tuda polovinom 19. st. stiže u Santo Domingo (Dominikanska Republika). Ovaj ples ima pokret ili dio zvan merengue i ostaje neotkriven širim narodnim masama sljedećih nekoliko godina...



Jedna druga teorija nastajanja povezuje merengue s haićanskim merengom. Iako se razlikuju po mnogo čemu, Dominikanska Republika i Haiti dijele mnoge kulturne karakteristike, a mereng je (kao i merengue u Dominikanskoj Republici) nacionalni simbol na Haitiu. Iako postoje razne teorije, sve se slažu u tome da crnci i bijelci imali različitu glazbu i kulturu, no s vremenom je došlo do njihova spajanja; mereng je nastao fuzijom glazbe crnačkih robova i plesnih formi povezanim s francuskim narodnim plesom contradanza.

50-tih godina 19. st. merengue se u Dominikanskoj Republici polako počinje širiti među stanovništvom i postaje sve popularniji te istiskuje dotad popularan narodni ples tumbu. lokalni tisak iz Santo Dominga započinje kampanju protiv novog plesa čime samo potvrđuje jaču popularnost nadolazećeg ritma.
Od svojih početaka merengue je bio sviran primitivnim rustikalnim instrumentima koje su posjedovali seoski ljudi i koje je bilo lako održavati.

Krajem 19. st. u pokrajni Cibao, njemačka harmonika zamjenila je dotadašnji instrument bandurriu te na taj način donekle promjenila merengue i omogućila njegov progres i prihvaćanje od strane određenih socijalnih krugova osvajajući jednostavnom koreografijom u odnosu na tumbu koja je imala 11 različitih pozicija u plesu.



Konzervativniji viši slojevi društva merengue ipak nisu prihvatili još neko vrijeme jer je bio povezan s afričkom glazbom i pripadao svjetovnoj, a ne ritualnoj ili religijskoj glazbi.
S vremenom je, ipak, ples u potpunosti asimiliran i to je posebno došlo do izražaja u već spomenutoj pokrajni Cibao koja je kasnije postala poznata kao koljevka merenguea.

Raširenost novog plesa uzrokovala je i različitost ritmova jer su popularni glazbenici pokušavali imitirati i pratiti model kreiran od strane educiranih glazbenika, dok su seoski glazbenici i dalje svirali na isti način. To je prouzročilo nastanak dvaju tipova glazbe: folklorni merengue i ballroom merengue.

1930. Rafael F. Trujillo iskoristio je nekoliko merengue bandova u svojoj predsjedničkoj kampanji i uz pomoć novo postavljenih radio stanica doprinjeo pokretu prihvaćanja merenguea kao nacionalnog plesa i njegova oživljavanja u plesnim dvoranama te na mjestima na kojima do tada nije bio izvođen.
Trujillo je kao diktator ostao na vlasti 31 godnu nakon čega je 1961. ubijen. Nakon njega na vlast je došao proamerički orijentirani predsjednik koji je nakon dugogodišnje izolacije zemlju otvorio stranom kapitalu.

Dolaskom stranih kompanija stigla je i uvozna glazba poput rocka ili salse dovodeći domaći merengue u defanzivni položaj. Salsa je bila simbol latino kulturnog otpora gringo Coca-Cola kolonizaciji, mada je istovremeno smatrana nekakavim stranim produktom Kube i Puerto Rica.

Za kulturnjake i muzičare započeo je rat na njihovom teritoriju za srca i uši Dominikanskog naroda. Do kasnih 80-ih modernizirani merengue uspješno je marginalizirao svoje suparnike. Štoviše, ˝napao˝ je i salsu u samim srcima New Yorka i Puerto Rica te su hardcore salserosi svjedočili prebacivanju njihovih omiljenih klubova i radio stanica na merengue.

Svojim romantičnim tekstom, elementarnom koreografijom, ritmom i plesnim štosevima osvojio je veliki dio mladih Latinosa koji su se osjećali više ˝kod kuće˝ s jednostavnim 2 koračnim merengueom. Do sredine 1990-ih rat okorjelih salserosa i merengueista se stišao. Udio prijašnjih obožavatelja salse smanjen je na račun merenguea, ali samo prividno jer su se i mnogi Dominikanci, tradicionalni merengueisti, priklonili salsi.

Posljedica toga je da salsa sve više postaje  intarnacionalni žanr te da više ne može predvoditi latino zajednicu samostalno, već tron mora podijeliti s merengueom.